petak, srpanj 15, 2011
UVOD
I
Prije gotovo 3 godine započeo sam člancima, kojima je radni naziv bio „Copy – Paste sudac“.
Svrha im je bila približiti građanstvu uzroke i pojave u pravosuđu iz „prve ruke“. Famozno „23. poglavlje“, doživljeno je u građanstvu kao područje najveće suspektnosti kad se poređuje s demokratskim standardima i organiziranosti Države. Za takav površan dojam, valja naći uporište u činjenicama. Vjerujem da sam uspio, kad sam navodeći pojave, podržao zaključak građana kako je njihov zaključak osnovan.
Pri takvom obliku činjenične prezentacije, uvažavao sam sklonost građana da počesto činjenice i pripadne zaključke podvode iracionalnim zaključivanjem:
- Važno je tko je rekao, a ne što je rekao,
- On govori istinu, ali ima ružan nos.
II
„Copy – Paste sudac“, možda je najbolje što sam javno napravio. Izbacio sam „otrov“ iz sebe, a drugima omogućio da spoznaju uzroke svog nezadovoljstva prema pojavi koja se kolokvijalno nazivlje „poglavlje 23“.
„Copy – paste političar“ ima istu osnovu. Izbaciti iz sebe nagomilano smeće političkog okoliša koje me opterećuje u jednoj odrednici života, u kojem postoji crta prihvata.
III
Svi najnoviji pojavni oblici otpora i prosvjeda hrvatskoj realnosti, ispoljavaju se kroz cijelu paletu NGO, izvanparlamentarnih stranaka, hrabrih pojedinaca, spontanih ili organiziranih akcija. Građani, koji ne biraju oblike otpora, a kojima je zajedničko da osobni mir i kolektivitet stavljaju iznad materijalnih probitaka koja može donijeti neka funkcija.
Ili jednostavnije, mirnodobski branitelji.
I na koncu ovog uvoda:
Upoznajte zbilju hrvatske politike. Metode, ciljeve, fikciju i realnost, moral i nemoral, ljudske osobine, prikrivine i ispoljene. Upoznajte sebe i svoje mjesto u hrvatskoj politici.
„Copy – Paste političar“! Ustavno pravo na žalbu
Početak 90-tih, osim otpora prema fašističkom projektu stvaranja „Velike Srbije“, označio je i nastajanje jedne interesne skupine, koja je iskoristila ljubav Naroda za slobodom i u uvjetima faktičkog ratnog stanja ostvarila „tranziciju“ i/ili „pretvorbu“. Iza ovih akademskih izraza, krije se popularni narodni izraz - pljačka.
Nezadovoljni ste 20 godina potom? Želite društvene promjene i uređeno društvo kompatibilno sa srednjeeuropskim tradicijama? Štedjeli ste i radili cijeli život za starost, a ispred vas „kockasta glava“ iz nepoznatog podneblja i iz podsljemenskog posjeda uvjerava vas o društvenim vrijednostima.
Idealan motiv za stvaranje „treće opcije“.
Idealno za one koji nisu ostvarili grijeh činjenja i grijeh nečinjenja.
Nešto novo?
Idemo ispočetka? Ali ovaj put pošteno!
Tako nastaju organizacije kojima je osnovni motiv stvoriti političku snagu u cilju ostvarenja društvenih promjena i povrata standarda vrijednosti priličnih demokratskom društvu.
Politička stranka samo je jedan od oblika političkog djelovanja, a što je uređeno Zakonom o političkim strankama. Zakon je relativno liberalan, ne upliće se previše u organizaciju neke stranke, već uglavnom regulira uvjete registracije i obveze urednog izvješćivanja Ministarstva uprave o unutarnjoj organizaciji (Statut, Pravilnik), kao i ovlaštenim osobama. Postoje i drugi kogentni propisi koje se neka stranka treba pridržavati, i uglavnom su financijske prirode.
Sve stranke imaju unutarnji ustroj koji se osniva na teritorijalnom načelu, odnosno slijede podjelu po općinama, gradovima, županijama. Najosnovniji oblik jest ogranak. Unutar županije osniva se podružnica, uz uvjet da postoji dovoljan broj ogranaka. Kako će takve organizacijske jedinice biti predstavljene u najvišem tijelu stranke, opisano je ili statutom ili posebnim aktom.
Sada dolazimo do pitanja kako prepoznati u kojoj mjeri je neka stranka demokratska.
Čitajući statut i pravilnike? Svakako, ali ne i dovoljno. Osnovno je prepoznati da li je stranka osnovana i funkcionira po „načelu vođe“ ili po „načelu kolektiviteta“. U prvom slučaju prekrasno napisana pravila koja odišu demokracijom služe samo kao smokvin list pred javnošću. Odluke koje donose tijela stranke samo su formalni prikaz volje „vođe“. Metode koje se koriste da se uvjeri formalnog donosioca odluke kako je to baš njegova volja, viđene su u nedavnim jednopartijskim sustavima. „Načelo kolektiviteta“ uključuje što veći krug sudionika u donošenju odluke, gdje čelnik stranke nije „vođa“, već koordinator rada uspješnih pojedinaca i koji svojim osobnim autoritetom osnovan na uvažavanju članova, predstavlja stranku prema trećima.
Ogranak ima autonomiju i stupanj autonomije nekog ogranka u odnosu na središnjicu može biti pokazatelj unutarnje demokracije. Naravno da ne treba pretjerivati, pa je jedan od instrumenata kontrole nekog „razuzdanog“ ogranka ili podružnice njihovo raspuštanje. Vrlo nepopularna metoda, koja ima za posljedicu nestabilnost u stranci, ako već nije sama po sebi posljedica nestabilnosti. U svakom slučaju, na veselje konkurenciji drugih stranaka.
Ovaj instrument raspuštanja organizacijske jedinice podložan je pravnom preispitivanju.
Primjer 1.)
Članak 100. Statuta stranke SDP:
“Članovi/ice raspuštene organizacije imaju pravo žalbe Nadzornom odboru SDP-a u roku
od 15 dana od dana donošenja odluke Glavnog odbora. O žalbi Nadzorni odbor mora odlučiti
u roku od 15 dana.
Odluka Nadzornog odbora je konačna.”
Primjer 2. )
Odluka Statutarne komisije jedne druge stranke, povodom žalbe raspuštenog ogranka:
“Odluka Nacionalnog vijeća o raspuštanju podružnice ili ogranka donesena na prijedlog Predsjednika Stranke je konačna i protiv takve odluke žalba nije dopuštena."
Kako Statutom pravo na žalbu nije isključeno, pa je žalba dopuštena, a odluka nije konačna, nastojao sam nezgodnu komparaciju sa statutima drugih stranaka (primjerice SDP-a) riješiti pozivom na Ustav RH:
Članak 18. Ustava RH
„Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita“.
Stigla je i kontraargumentacija jednog dužnosnika stranke u nazočnosti većeg broja članova:
„Pustite vi gospodina Majicu. On nije sudac. On je bivši sudac, a gospodin „XY“ se stalno druži sa gospodinom Šeksom“.
Pale su i ovakve argumentacije:
„Za nas je važan statut. Politika je jedno, a pravo drugo“.
Žalba je ipak stavljena na dnevni red. Skinuta je s dnevnog reda glasanjem, a na prijedlog „vođe“. O žalbi raspuštenog ogranka se nije odlučivalo niti raspravljalo.
Zaključak
Iz ova dva primjera vidljivo je, koliko je važno u nekoj stranci ostvariti unutarstranačku demokraciju, radi uvjerljivost predstavljanja građanima, kako će dolaskom na vlast demokraciju promovirati na državnoj razini.
Čitajući nedavne ankete kako građani se većinom opredjeljuju za koncepciju „vođe“ kao izbavitelja u budućnosti, umjesto snage organiziranog „kolektiviteta“, ostajem razočaran.
Čini se da je takvo opredijeljenje posljedica nespremnosti, neznanja i nedostatka odgovornosti odlučivanja u kolektivitetu i o kolektivitetu. Odlučiti se za „vođu“ znači otklon od vlastite odgovornosti i obveze, a u konačnici istog olako oglasiti kao „herojem“ ili „izdajicom“. Prema trenutnom političkom raspoloženju.
Zato ne vjerujem u skorašnje radikalne i kvalitetne društvene promjene, ako iza njih ne stoji organizirani Narod sa jasnim ciljem. Moje kratkotrajno i amatersko bavljenje politikom (ništa nisam zaradio) samo je učvrstilo moje uvjerenje.
srijeda, veljača 9, 2011
Danas ne mogu ništa ostvariti što sam planirao.
Radim, kad odjednom zalaje Medo.
I to barem 80 decibela.
60 decibela je kad dolazi poštar.
70 decibela je kad dolazi pripadnik vladajuće stranke.
Ali 80 decibela?
Gledam i ne vjerujem. Tip preskače ogradu mog vrta i dolazi na vrtna vrata.
"Dobar dan".
"Dobar dan. Imam i zvonce na normalnom ulazu" - velim.
"Ja sam novinar".
"Pa nije ovo Kozarčeva ulica da preskačete ogradu" - velim.
"Može razgovor"?
"Može, o čemu"?
"Kažu da testirate za uvoznike češku pivu".
A onda mu je Medo donio šlape.
petak, veljača 4, 2011
Dana 3. veljače 2011. u 12.00 57 sudaca u Saboru polaže prisegu.
ČINJENICE
Danas 3. veljače 2011. u 12 sati u Hrvatskom saboru svečanu prisegu polažu novoimenovani suci Vrhovnog suda RH, Upravnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH, Županijskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Splitu, Županijskog suda u Velikoj Gorici, Županijskog suda u Varaždinu, te trgovačkih, općinskih i prekršajnih sudova.
Tekst prisege glasi:
"Prisežem da ću se u obavljanju sudačke dužnosti pridržavati Ustava i zakona, suditi po najboljem znanju, savjesno i nepristrano, te štititi cjelovitost, suverenitet i državno ustrojstvo Republike Hrvatske i Ustavom i zakonom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina"
1.) Prema članku 39. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (Nn 116/10):
“Za vrijeme dok obnašaju dužnost člana Državnog sudbenog vijeća, suci ne mogu biti imenovani na sudačku dužnost u sudu višeg stupnja, niti mogu biti izabrani za predsjednika suda”
Dana 20. siječnja 2011. na 24. sjednici DSV je imenovao 18 sudaca.
Dana 27. siječnja 2011. na 25. sjednici DSV je imenovao 13 predsjednika sudova.
Kao član i predsjednik DSV- a sudjelovao je Ivan Turudić
Ivan Turudić je v.d. predsjednika Županijskog suda u Zagrebu
U vrijeme donošenja odluka o imenovanju sudaca u istima je sudjelovao član koji po članku 39. Zakona o DSV- u nije istovremeno mogao biti i predsjednik Suda i/ili član/ predsjednik DSV- a. Stoga su odluke na Zakonu neosnovane neovisno od ostalih osnova imenovanja.
2.) Prema članku 9. Poslovnika DSV –a:
„Sjednice su javne, osim kada se odlučuje o stegovnoj odgovornosti“.
DSV je od svog postanka ispoštovao ovu odredbu na način, da je najkasnije dan prije održanja sjednica izvješćivao medije o sjednici i dnevnom redu.
Osim, baš za navedene sjednice.
Slučajno saznanje jednog novinara za sjednicu i njegova nazočnost ispred mjesta gdje se održavala sjednica, te pozivanje na Poslovnik nije bila dovoljna da se novinaru dopusti nazočnost na samoj sjednici.
3.) Prema članku 94. Zakona o DSV- u:
„Svi postupci imenovanja sudaca koji su u tijeku nastavit će se i provesti po odredbama zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, osim što će se suci imenovati stalno.
Svi postupci pred Državnim sudbenim vijećem provest će se i dovršiti po odredbama zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona“.
Zakon o Državnom sudbenom vijeću objavljen je u Narodnim novinama 13. listopada 2010. a temeljem članka 103. stupa na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama.
U vrijeme stupanja na snagu Zakona postupak imenovanja je bio u tijeku, odnosno natječaji su objavljeni, rokovi za prijavu istekli. Stoga je valjalo primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću Nn 153/09 prema kojem članku 4.:
Članak 18. mijenja se i glasi:
»U postupku imenovanja i razrješenja sudaca Vijeće će pribaviti mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskoga sabora“
Za dio sudaca koji su imenovani odlukom DSV - a, mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, niti je pribavljeno niti je zatraženo.
Sudjelovanje člana DSV –a u donošenju odluke koji član nije mogao biti, propuštanje pribave mišljenja Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, otklon od javnosti, odluke o imenovanju čini na Zakonu neosnovanima neovisno od ostalih okolnosti.
Neovisno od navedenog ukazujemo da do danas dijelu kandidata za natječaje nisu dostavljene odluke o imenovanju, niti su odluke objavljene u Narodnim novinama.
Kandidati koji nisu imenovani, a koji će pokrenuti sudske postupke po dostavi odluka o imenovanju, moći će istaknuti razloge kojim pobijaju odluke o imenovanju, a koji nisu obuhvaćeni ovim dopisom.
UZROCI
Posljednje imenovanje sudaca i predsjednika sudova u ničem se ne razlikuje od prethodnih. To je zato što se nisu promijenile društvene okolnosti pod kojima su isti imenovani.
Hrvatsko pravosuđe generacijski je uništeno, a kao posljedica društvenih okolnosti u kojima je nova društvena klasa pravosuđe vidjelo kao sredstvo održanja na vlasti.
Kad god je ta vlast spominjala „neovisnost sudbene vlasti“ ili „neka institucije sistema rade svoj posao“, onda su mislili upravo na vlast.
Pravosuđe ne živi u staklenom zvonu ili u inkubatoru društvene zbilje. Pravosuđe je samo fotografija općih društvenih odnosa. Iluzija je da će se išta promijeniti u pravosuđu dok se ne promijene društvene okolnosti, a što se može postići izborima odmah, a potom promjenom društveno-političkog sustava koji generira takve okolnosti.
Generacijski uništeno znači, da mjere koje bi se danas mogle potaknuti za saniranje pravosuđa, mogu pokazati učinak tek za desetak godina. Suci nisu isluženi strojevi da bi se zamijenili novim. Žive od besramno male plaće u europskim razmjerima i sami nisu stoga niti ekonomski niti politički neovisni.
Hrvatsko pravosuđe generacijski je uništeno počam od 1995/96 godine, kad je primjerice gotovo u jednom danu primljeno 97 sudaca čime je prekinut kontinuitet znanja, kad je primjerice za suca primljen građanin koji je prethodno pravomoćno oglašen krivim za smrt jedne osobe i teške tjelesne druge, kad je primjerice član DSV-a spominjao genetska svojstva pri imenovanju sutkinje ili kad ministri Lovrin, Šimonović i Bošnjaković šute kad ga jedan sudac izvješćuje o nezakonitim postupcima predsjednika suda kojeg su imenovali.
Ovim priopćenjem pozivam i sve one suce koji su sudačku prisegu shvatili i kao odrednicu svog života, a ne samo kao svečanu deklaraciju, da se sami suprostave pojavama, kako i sami ne bi nepravično trpjeli stigmu opće građanske percepcije o pravosuđu.
U ovom priopćenju namjerno ne spominjem stranačku pripadnost, upravo zbog samog sadržaja sudačke prisege koja poštovanje Ustava i zakona formalno i moralno obvezuje bez obzira na pripadnost nekom uvjerenju.
ZAKLJUČAK
Republika Hrvatska pravna je država, jer ima valjani osnov svog postojanja.
Da bi u istoj postojala vladavina prava, pravna država mora osigurati građanima i biti sposobna zakon jednako primijeniti na sve građane.
O potonjem ovisi i obstojnost same pravne države.
srijeda, siječanj 12, 2011
Gospodin
DRAŽEN BOŠNJAKOVIĆ
Ministarstvo pravosuđaRepublikeHrvatske
Dežmanova 10, 10000 Zagreb
PREDMET: Zahtjev radi obavljanja nadzora nad poslovima sudske uprave u Prekršajnom sudu u Sisku (Čl. 62. t. 6. t. 7. Zakona o sudovima) od 31. svibnja 2008.
Poštovani!
Dana 31. svibnja 2008. uputio sam kao sudac predmetni zahtjev ministrici pravosuđa Republike Hrvatske.
Na isti mi nije odgovorila.
Dana 17. studenog 2008. istovjetni zahtjev uputio sam ministru Ivanu Šimonoviću.
Na isti mi nije odgovorio.
Vi ste već treći ministar, stoga i posljednja nada, da ćete odgovoriti na moj zahtjev.
Molim Vas da me primite u skoro i Vama prikladno vrijeme, u kojem ću Vam obrazložiti i dokumentirati:
- Kako se manipuliralo brojevima sudskih spisa i statističkim podacima,
- Primali pokloni u sudnici predsjednika Suda,
- Kako je predsjednik Suda rješenjem isključio sebe iz rješavanja predmeta
gospodarstva (radni sporovi, ekologija ......) suprotno Sudskom poslovniku,
- Kako je mene kao suca sprječavao odlasku na stručne seminare,
- Kako je DSV-u prikazao netočne podatke o mom radu,
- Kako i zašto je sutkinja te njezina suradnica plakala na hodniku suda.
Vjerujem da prihvaćate kako je činjenica proteka dvije i pol godine dostatna za strpljivost suca. Stoga očekujem da ćete me pozvati i razmotriti moje navode u ovom zahtjevu, te isprave i navode kojima ću zahtjev nadopuniti.
Vjerujem da ne ćete dopustiti da budem posljednja žrtva činjenice da je nedavnim ustavnim promjenama izmijenjena odredba o tome da se sudac imenuje na 5 godina, kao i da će buduće predsjednike sudova imenovati DSV. U današnjim uvjetima još uvijek bih bio sudac.
Konačno, smatram potrebnim navesti, da je moj rad kao suca postao nepodnošljiv, nakon što sam donio presudu protiv INE.
II
Ovaj dopis – zahtjev dostavljam na znanje USKOK-u. Isključivo radi njihovog pregleda jednog niza događaja i opće slike stanja u pravosuđu, a bez namjere posebnog kvalificiranja zahtjeva kojeg Vam dostavljam.
U Zagrebu 11. siječnja 2011. S pozdravom
TONČI MAJICA
srijeda, listopad 20, 2010
UVOD: Poštovani Građani! U ovom članku sadržan je podnesak - zahtjev ministru pravosuđa Republike Hrvatske, na koji mi nikada nije odgovorio, niti je po istom postupio. Zato sam i naslovio članak "Zar bih morao biti Brammertz", da bi ministar postupio po zahtjevu suca kako mu to nalaže Zakon o sudovima i Ustav RH.
Istovjetan zahtjev upravo ću uputiti novom Ministru. Pratite, da li će treći ministar kojeg je imenovao HDZ prešutjeti ili postupiti po mom zahtjevu.
Gospodin
Ivan Šimonović
Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske
Kabinet Ministra
Dežmanova 10
10000 Zagreb
Poštovani!
U privitku ovog dopisa dostavljam Vam “Zahtjev radi obavljanja nadzora nad poslovima sudske uprave u Prekršajnom sudu u Sisku (Čl. 62. t. 6, t. 7. Zakona o sudovima).
Isti sam podnio ministrici Ani Lovrin 31. svibnja 2008., a na koji zahtjev ista mi nije odgovorila, niti je Pravosudna policija (ispravak – Inspekcija, OP T.M.) prema mom saznanju išta poduzela.
Ovaj ponovljeni zahtjev dostavljam Vam ohrabren činjenicom da ste imenovani za ministra i uvjerenjem o boljitku pravosuđa Vašim imenovanjem.
S pozdravom
TONČI MAJICA
U Zagrebu 17. studenog 2008.
PRIVITAK: Zahtjev od 31. svibnja 2008
______________________________________________________________________________
MINISTARSTVU PRAVOSUĐA REPUBLIKE HRVATSKE
Ministrici Ani Lovrin
ZAHTJEV
Radi obavljanja nadzora nad poslovima
sudske uprave u Prekršajnom sudu u Sisku
Čl. 62. t. 6 t. 7. Zakona o sudovima)
Ovim prijedlogom predlažem pokretanje postupka nadzora nad obavljanjem poslove sudske uprave u Prekršajnom sudu u Sisku, smatrajući da su pustupci predsjednika Prekršajnog suda u Sisku Mladena Kauzlarića u suprotnosti s njegovim obvezama iz članka 114. Zakona o sudovima te Sudskog poslovnika.
Pa je tako:
U mjesecu prosincu 2007. suprotno odredbi članka 114. st. 1. t. 5. Zakona o sudovima u prostorijama Prekršajnog suda u Sisku u nazočnosti većeg broja građana primio 3 vreće poklona od jednog zaposlenika «INA», pa kad je primijetio da je isto uočio sudac Tonči Majica, od svoje suradnice Š.K. tražio da zaključa prostoriju u kojoj radi kao predsjednik Suda, iako u proteklih 5 godina nikada nije zaključavao. Vreće su bile veće od uobičajenih trgovinskih plastičnih vrečica, kompaktne, sa jasno vidljivom oznakom «INA». Nakon što je sudac Tonči Majica zahtijevao pisanim podneskom sjednicu sudskog kolegija, a koji je i održan, na istoj je predsjednik Suda obrazložio da su u vrećama (velikim vrećicama) bili kalendari, a na primjedbu suca da su bile teške jer su je nosile dvije osobe isti nije odgovorio.
Primanje poklona od bilo koje stranke u postupku u prostorijama Suda i to od strane predsjednika Suda, grotesktan je čin, međutim kad se 3 vreće pred građanima Siska, koji je visoko senzibiliziran već na samu rijeć «INA», prošeću po Sudu, onda će nesretnim građanima trebati dugo vremena vratiti stečeno povjerenje u neovisnost upravo tog Suda.
II
U razdoblju od 2004 do 2008. donosio godišnji raspored poslova suprotno članku 30. Sudskog poslovnika (Nn 80/97) ne uvažavajući moje sklonosti i stručne sposobnosti (30 godina sam zastupao u radnim sporovima), a potom suprotno članku 50. Sudskog poslovnika umjesto da po abecednom redu iz svakog upisnika jednako rasporedi predmete, sebe kao suca pisanom odlukom u potpunosti isključio u suđenju u predmetima gospodarstva. Predmeti iz područja gospodarstva (okoliš, buka, radni spor, autorsko pravo itd.) su najzahtjevniji obzirom na intelektualni napor i utrošeno vrijeme. Time je kao predsjednik Suda sebe stavio u nesrazmjerno povoljniji položaj u odnosu na druge suce, povrijedivši time ne samo Zakon već i osnovne kolegijalne standarde. U 5 godina nije riješio niti jedan jedini predmet iz područja gospodarstva, ali je dobio time puno vremena da u jednostavnijim predmetima zadovolji kriterij koji se danas gotovo isključivo cijeni u prikazu uspješnosti sudovanja – broj predmeta.
Što više brojeva – to bolji sudac.
III
U svom dopisu 7-Su-22/08 od 23. siječnja 2008. upućen Sudačkom vijeću Visokog prekršajnog sudu Republike Hrvatske – priložio je tabelu pod nazivom «Izvješće o radu suca za razdoblje 1. lipnja 2003. do 31. prosinca 2007.» u kojem izvješću je propustio navesti da sam u godini 2006. bio 5 mjeseci na bolovanju, a što je imalo izravan upliv na ocjenu mog rada, pa je tako naveo za godinu dana koeficijent 37%. Iz takvog izvješća proizlazi da sam cijelu godinu dana ostvario 37%. Podaci u «izvješću» nisu točni. Moje pravo kao suca, a obveza predsjednika Suda jest svakom sucu dostaviti mjesečno, tromjesečno i godišnje izvješće o radu iz kojeg bi bio vidljiv rezultat rada svakog suca i Suda (tzv. «plahte»). Tri godine sam inzistirao i uvjeravao da to svi sudovi u Republici Hrvatskoj rade, međutim tek nakon upozorenja da ću se obratiti Ministarstvu, suci su počeli dobivati izvješća. Tako sam ustvrdio da predsjednik Suda u jednoj godini imao je lošije rezultate od mene, ali njega se ne bira na 5 godina. Da podaci koje je predsjednik Suda dostavio Sudačkom vijeću nisu točni, osim prešućenog bolovanja, vidljivo je usporedbom podataka koje je poslao predsjednik Suda, i podataka iz odluke DSV-a IS-6/03 od 8. svibnja 2008. kojim me se ne imenuje trajno na sudačku dužnost.
Podaci predsjednika Suda u dopisu Sudačkom vijeću:
2005. 45%
2006. 37%
2007. 49%
Podaci iz odluke DSV-a:
2005. 42%
2006. 34%
2007. 43%
Moji podaci o radu su drugačiji i znatno bolji (dakle treći podaci), ali navedeni podaci govore kako je danas sudac ovisan o matematičaru. Marljivost, čast, znanje, pravo kao znanost, - više nitko ni ne spominje. Ako je matematičar još i opredijeljen, onda nema ni govora o neovisnosti sudbene vlasti.
Predlažem stoga da Pravosudna inspekcija izvrši reviziju ocjene mog rada odnosno predmeta i usporedi s podacima koje je predsjednik Suda dostavio Sudačkom vijeću, a što je bila osnova odluke Državnog sudbenog vijeća.
IV
Temeljem članka 99.st.1. zakona o sudovima pripada mi naknada za odvojeni život od obitelji, obzirom na činjenicu da stanujem u Zagrebu 75 km od mjesta rada, odnosno 150 km svakodnevnog puta ili gotovo 4 sata provedenih u autu svakodnevno. Već 3 godine moj urudžbiran zahtjev stoji kod predsjednika Suda, a zahtjev koji nije riješen. Istovremeno predsjednik Suda prima naknadu za odvojeni život 1.000 kuna mjesečno, a stanuje 10 minuta pješke od Suda.
Predlaže se da Pravosudna inspekcija utvrdi razloge zašto moj zahtjev već 3 godine nije riješen, i koji je zakonski osnov isplate 1.000 kn mjesečno predsjedniku Suda, kada se već toliko štedi Državni proračun da dostava sudske presude čeka konac tjedna Crvenog križa kako se ne bi zalijepila doplatna marka od 1 kune.
Ovaj prijedlog smatram osnovnim podneskom upućen Naslovu. Isti ću naknadno nadopuniti novim činjenicama nakon istjeka rokova za pobijanje odluke Državnog sudbenog vijeća. Sve navode u ovom podnesku mogu pokrijepiti dokazima, te ću na zahtjev Pravosudne inspekcije rado predočiti.
V
Konačno, zašto ovaj podnesak naslovljujem Pučkom pravobranitelju. Isti se godinama zalaže za transparentnost rada pravosuđa, i proširenja ovlasti Pučkog pravobranitelja u smislu dostupnosti javnosti rada pravosuđa u organizacijskom dijelu. Bezuspješno. Javnost rada nije sudski spis niti ikako zadire u autonomnost sudbene vlasti ili u privatnost suca. Ako su već imovinske kartice suca javne, onda i navodi u ovom podnesku moraju biti javni.
Temeljem navedenog zahtijeva se obaviti nadzor.
U Zagrebu 31. svibnja 2008.
S poštovanjem
Sudac
TONČI MAJICA
DOSTAVLJENO: Pučkom pravobranitelju
subota, srpanj 31, 2010
Knjiga se može napisati o zaštiti prava radnika danas u Republici Hrvatskoj. Osnovno je, da prava radnika izražena Ustavom i zakonom imaju točno toliku vrijednost, koliko je to pravo moguće ostvariti sudskim putem. Sve ostalo je tek puka deklaracija koja ima vrijednost koliko i legitimitet onog koji ovu činjenicu prešućuje. Vlast prije svega.
Uplatiti doprinos za mirovinsko osiguranje osnovna je obveza poslodavca, ujedno i pravo radnika koje će biti ostvareno odlaskom u mirovinu. Istovremeno i obveza HZMO brinuti se o naplati. Važnost uplate doprinosa ispoljena je kroz više zakonskih odredbi, međutim zadržati ću se na kaznenim odredbama.
Zakon o radu i Zakon o mirovinskom osiguranju nema kaznene odredbe za slučaj neuplačivanja doprinosa. Oba zakona imaju prekršajne odredbe kojima je prekršajem okvalificirano nepodnošenje prijave odnosno prestanka osiguranja u zakonskom roku kao osnov uplate doprinosa, ali ne i sama uplata doprinosa. Isto je regulirano člankom 230. Zakonom o doprinosima (stupio na snagu 1. siječnja 2009.):
Članak 249.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. poslodavac koji za osiguranika po osnovi radnog odnosa ne obračuna doprinose ili ne utvrdi osnovicu, odnosno ne uplati doprinose u roku ili ne izvijesti Poreznu upravu o utvrđenim obvezama doprinosa, sve na način sukladan odredbama članka 19. do 26. ovoga Zakona
Članak 230.
„Apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.“
Odredbu članka 249. nikako ne treba miješati s člankom 230. glede zastarnog roka. Apsolutni rok zastare vođenja prekršajnog postupka je 4 godine, što nema veze s apsolutnim rokom zastare vođenja postupka naplate doprinosa. Uostalom, radnik ionako nema ništa od toga što će poslodavac biti kažnjen. Novčana kazna poslodavcu s osnova prekršaja, ionako nije uplata doprinosa.
Prava radnika , budućih umirovljenika, u izravnoj su vezi s efikasnošću Države (HZMO) da doprinose naplati. Zanimljivo je da Država u tom dijelu preuzima apsolutni monopol i ne ostavlja radniku nikakvo pravno sredstvo da sam poduzima radnje, osim podnošenje prijava. Pokušaji radnika da tužbama Općinskim sudovima s tužbenim zahtjevom (petitom) ishode uplatu doprinosa, sudovi odbacaju oglašavajući se nenadležnim ili da radnik nije aktivno legitimiran. Međutim, kad radnik postavi tužbeni zahtjev za neisplaćenu plaću, onda isti glasi na brutto iznos (dakle i doprinosi) !!! Takav tužbeni zahtjev je čak i obavezan u smislu Zakona o radu.
Kako neodgovornost poslodavca pa i nebriga radnika za svoja prava može imati dalekosežne posljedice, ubrzo će se prikazati u primjeni zakonskih odredba – „Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju“.
Prema članku 7. Prijedloga:
„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu plaćeni u cijelosti, staž osiguranja se utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa i razmjernog dijela kamata, posebno po svakoj osnovi osiguranja.
(3) Način utvrđivanja staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje utvrđuje pravilnikom ministar nadležan za mirovinsko osiguranje, uz prethodnu suglasnost ministra financija."
Ili jednostavnije – koliko si platio, toliko staža. Pošteno! Zašto bi oni koji nisu uplačivali imali ista prava kao i oni koji jesu! Sad će dakle doći na naplatu neispunjavanje zakonskih obveza. Imate godine života, ali nemate staž, odnosno imate ga proporcionalno uplati. Na izboru imate slijedeće: Uplatiti primjerice zaostatke 10 godina s kamatama ili nema penzije. A računica izgleda otprilike ovako:
10 godina duga glavnice doprinosa koji orjentaciono iznosi 100€ mjesečno jest 12.000 €. Na godišnji iznos od 1.200 € teku kamate od 14% koje se svake godine zbrajaju. To znači, da ste samo za jednu godinu dužni 1.200 € glavnice + 1.368 € kamata za obvezu 10 godina unatrag, ili 2.568 €. Za daljnje godine kamate se proporcionalno smanjuju.
Postavlja se i slijedeće pitanje: Čemu zastarni rok za potraživanje naplate doprinosa od 10 godina u smislu članka 230. Zakona o doprinosima, kad i izvan roka od 10 godina postoji instrument naplate na način – da vam se ne prizna staž! Vašom voljom.
Tako smo došli do tzv. „alibi Zakona“, koji odredbom članka 7. Prijedloga Zakona želi sanirati neučinkovitost Države u naplati doprinosa i zaštite prava radnika.
ZAKLJUČAK:
1.) Mirovinski fond jest privatan novac. Novac onih koji su u njega uplaćivali. Iz njega treba izbaciti sve one koji nisu u zajedničku kasicu prasicu uplaćivali.
2.) Raspolaganje, organizaciju i kontrolu, treba maksimalno prepustiti građanima koji su uplatama postali suvlasnici tog fonda u alikvotnom dijelu, uz koordinaciju s državnim instrumentima i tijelima. Sve ostalo je „pretvorba“.
Samoupravljanje Mirovinskim fondom? Da! Pa što onda!
U Zagrebu 31. srpnja 2010. TONČI MAJICA
utorak, lipanj 15, 2010
„Dijaspora“? Vrijeđa li vas taj naziv? Onog trenutka kad ste pristali da vas tako nazivaju, pristali ste da vaš hrvatski ponos i ljubav prema matici Domovini zamijeni riječ koja zatire vaš identitet.
Možda u vašoj današnjoj domovini u kojoj živite i radite, i ne shvaćate što znači izraz „dijaspora“. U Republici Hrvatskoj ta riječ odavno je poprimila drugo značenje. Političko značenje. O toj riječi ovisi kakav život građana će biti u Republici Hrvatskoj, tko će biti na vlasti, kolika će biti porezna stopa, kakva prava će imati radnici, pa i da li će biti dozvoljena umjetna oplodnja. Život građana Republike Hrvatske u vašim je rukama.
Prihvatili ste to pravo i čast da odlučujete o sudbini građana Republike Hrvatske!
Uvjeren sam da ćete prihvatiti i obvezu koja iz tog prava proizlazi sudjelovanjem u odlučivanju kako bi Republiku Hrvatsku svrstali u red uredno organiziranih država u kojima vlast ima vladavina prava. Baš kako je to danas u vašoj novoj domovini. Australiji, Kanadi, Njemačkoj i dr....
Već iz činjenice da se pozicija „dijaspore“ učestalo mijenjala od dana samostalnosti do danas, dovoljno govori da je „dijaspora“ političarima u Republici Hrvatskoj postala sredstvo za održanje na vlasti, a ne cilj objedinjavanja i održanja Hrvata u jedan jedinstveni nacionalni korpus.
Prema najnovijim predloženim promjenama Ustava Republike Hrvatske uvodi se tzv. „fiksna kvota“ ili (3) tri predstavnika iz „dijaspore“. Složile su su dvije najbrojnije stranke da taj broj predstavlja vašu političku vrijednost. Pristajete na to? Netko vas je pitao?
U Republici Hrvatskoj u tijeku je prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma kojim se izražava protivljenje izmjenama Zakona o radu. Hrvatski radnici željeli bi imati onakva radnička prava i takvu zaštitu kakvu već odavno imate u novoj domovini. I vi možete dati svoj potpis zahtjevu za raspisivanje referenduma.
Zašto šutite? Dajte svoj potpis zahtjevu za raspisivanje referenduma, kako vaša prava i obveze ne bi bila iscrpljena samo kada su parlamenetarni izbori. Vaš potpis sada, značit će i da ste s nama kada su u pitanja prava radnika. Tako ćete prestati biti „dijaspora“.
Hrvati izvan Domovine podijeljeni su po svim kriterijima kojima se može podijeliti jedna zajednica. Ne možemo utjecati na podjele uzrokovane prošlošću, ali možemo ostvariti do sada nezabilježeno jedinstvo u mirnodobskim uvjetima. Ponekad je teže pokazati snagu jedinstva u mirnodobskim uvjetima nego u uvjetima agresije na Domovinu. Ali ako smo zadivili Svijet hrabrošću ovog rata, učinimo to i sada.
Dignite svoj glas za Republiku Hrvatsku u kojoj je vladavina prava osnov održanja Domovine, a rad najsvetija kršćanska vrijednost koja stvara nove vrijednosti. Poštovanje tih vrijednosti jest ono što nas objedinjava, ma gdje bili.
Dignite svoj glas kako bi prestali biti „dijaspora“ u rukama onih, kojima je vlast važnija od osnovnih ljudskih vrijednosti.
Vaš glas za hrvatske građane koji žive od rada!
Vaš glas za referendum!
Naš glas za Hrvate izvan Domovine kada rad i vladavina prava dođe na vlast!
petak, travanj 30, 2010
UVOD:
Klasa: 620-01/10-01/01
Urbroj: 5030125-10-1
15. travnja 2010.
Pod navedenim brojem zaveden je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igralištima za golf s Konačnim prijedlogom zakona kojeg je potpisala Premijerka. Prijedlog je trebao biti na dnevnom redu Sabora danas – 30. travnja 2010, međutim radi raspre o ustavnim promjenama odgođeno je za ponedjeljak 3. svibnja 2010. Niti ovaj članak, niti vaši komentari neće imati upliv na odluku Sabora, ali barem će ostati zapisan današnji glas dijela javnosti. Veliki građanski obol otporu donošenja Zakona dali su Zelena akcija, GONG, Transparency International, Zelena Istra, te jedna Stranka. Ipak nešto lijepo. Zajedništvo u akciji neovisno od formalne pozicije pojedinog oponenta. Ako je to začetak Pokreta, onda valja zapamtiti.
OSNOVNI PRIGOVORI:
Protivim se donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igralištima za golf iz istih razloga protivljenja postojećem osnovnom Zakonu.
Osnovni Zakon i predložene izmjene i dopune nisu provedive bez povrede odredbe 48 i 50 Ustava Republike Hrvatske kojima se jamči pravo vlasništva i određuju iznimke.
Osnovni Zakon i predložene izmjene nisu provedive i bez povrede članka 1. st. 2. Zakona
o izvlaštenju u kojem je taksativno navedeno kad se može provesti izvlaštenje. Golf kao igra ili golf kao oblik popratne turističke djelatnosti svakako ne spada u tu kategoriju.
Zabrinjavajuće je da Vlada Republike Hrvatske smatra kako uredbom može proširiti krug kad se može provesti izvlaštenje, čime bi se stavila iznad Zakona o izvlaštenju kojeg je donio Sabor. Tako se u obrazloženju prijedloga navodi:
„ Izmjenom članka predlaže se izostavljanje određenja da je izgradnja igrališta za golf od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, s obzirom da se takav interes može utvrđivati odlukama Vlade Republike Hrvatske sukladno propisu kojim je uređeno izvlaštenje...“
Ne postoji odredba Zakona o izvlaštenju pod koju se golf može podvesti pod poseban interes za Republiku Hrvatsku, posebice u smislu članka 1. st.2. Zakona o izvlaštenju, međutim ova upornost ukazuje da vladavina prava nije načelo kojim se rukovodio predlagatelj Zakona.
Upornost kojom se promovira Zakon i pripadna argumentacija ukazuje na cinizam prema osnovnom i najsnažnijem osjećaju građanina. Ekonomsku i osjećajnu vezanost za zemlju, koje izvlaštenje građanin može doživjeti samo kao otimanje. Samo u tom dijelu je predloženi i postojeći Zakon dobar, jer će izazvati ogorčenje naroda kao osnovni preduvjet za društvenim promjenama, koje će sa sobom donijeti i izvlaštenje onih koji su svoju imovinu stekli na štetu Naroda.
Tad će ih Narod podsjetiti na prijedlog ovog Zakona.
Pred očima Naroda 20 godina se društvena imovina pretvarala u privatnu imovinu koncentrirajući se u najužem krugu ljudi, dok se istovremeno Narod uvjeravao da je to cijena samostalnosti i demokracije. Zakon o golfu početak je zadiranja u privatnu imovinu ali i početak osvješćivanja naroda i saznanja da se i demokracija i samostalnost može izgubiti. Jer kapital stečen na nemoralan način, ne prepoznaje takve moralne vrijednosti.
ZAŠTO JE PRIJEDLOG ZAKONA DOBAR
1.) Transparentno i na jednom mjestu prikazao je spregu između kapitala i vlasti, njihovo međusobno oslanjanje i poziciju Naroda u toj „koaliciji“.
2.) Potaknuo je nakon „pretvorbe“ po prvi puta svijest Naroda da i njihova isključiva imovina može biti predmet pretvorbe na isti način kako je izvršena „pretvorba“ društvene imovine. Samo zato, što su rijetki shvatili da su i sami bili vlasnici neke tvornice, makar u alikvotnom dijelu, dok su drugi olako smatrali da je gubitak te imovine cijena samostalnosti i demokracije.
GOSPODIN S BRADOM
1.) „Zakon je izraz volje vladajuće klase“ rekao je pred 150 godina. Imao je pravo, jer je Zakon o igralištima za golf upravo to, osim što je fotografija onih koji takav Zakon predlažu i njihovog odnosa prema građanima Republike Hrvatske.
2.) „Vanjska politika izraz je unutarnje politike“.
Točno. Ako ista osoba arbitražni sporazum s Slovenijom, kojim je dopuštena mogućnost gubitka suvereniteta na dijelu teritorija proglašava „domoljubnim činom“ onda je i „domoljubni čin“ ako vam vaša djedovina pripadne onom koji je iskoristio vašu ljubav za Domovinom opljačkavši vaše tvornice. Možda neće biti Mlećanin, Turčin, Mađar, Srbin, ali (ako vam je prihvatljivije) može biti i vaš susjed Hrvat koji je bio vidovit - dok ste vi bili na vukovarskoj fronti.
GOLF
Ma kakvi golf! Ne budite naivni i upustiti se u raspravljanje o golfu kao igri ili jednom obliku turističke ponude. 9 rupica ili 18 rupica na terenu? Nevažno. Golf je samo alibi za daleko sudbonosnija buduća društvena kretanja.
Ako Vlada smatra da ona umjesto Sabora odlučuje što je od posebnog društvenog interesa, onda je problem u sustavu vlasti i predlošku koji se suprostavlja osnovnim načelima parlamentarizma i demokracije. Danas golf, sutra kriket, preksutra vaša kuća, štedni ulog. Kako se zove takvi politički sustav, ne treba spominjati.
DOMOVINSKI RAT
Nije dovršen. Bit će dovršen onda, kad oni koji su ostavljali svoja radna mjesta, tvornice, obitelj, prijatelje, da bi branili Domovinu - povrate vrijednosti kojima su se nadahnuli.
Blago Zadro ne bi igrao golf, niti je dao život za predlagatelja ovakvog Zakona, da bi ga netko „humano preselio“ sa njegove djedovine.
ponedjeljak, siječanj 25, 2010
Zalud i najsuvremenije
računalo ako s druge
strane zaslona sjedi
– pogrešna osoba
Informatizacija pravosuđa! Gotovo nema ministra, bez obzira na trajnost njegova mandata, koji ne rabi tu sintagmu. Djeluje moderno, europski! Uz popratnu pojavu ushićenja i uvjerenja o približavanju Europskoj uniji. A stvarnost? Što znaći informatizacija? Mogućnost i pristupnost
podacima odlučnim za donošenje neke odluke. Negdašnji prijenos podataka putem lanca optičke vidljivosti zamijenio je Internet ili Intranet. Uloga računala i pripadna infrastruktura kao sredstvo ubrzanja donošenja odluke nije sporna. Ono što računalo nikada ne može zamijeniti jesu osnovne ljudske osobine koje čine autoritet osobe, na temelju kojih neka društvena zajednica na određene položaje u društvu izabire pojedinca – suca, primjerice. Marljivost, čast, pamet! Zalud i najsuvremenije računalo ako s druge strane zaslona sjedi – pogrešna osoba. Ali ako se informatizacija promatra kao cilj a ne kao sredstvo za donošenje odluke, onda će ta stranputica dovesti pravosuđe u još težu situaciju.
Ili ja ili zakon, pitanje je sad.
Nakon gotovo trideset godina u odvjetništvu, nedavno sam postao sudac. U sudnici me prvi radni dan dočekao pisaći stroj za koji u šali kažem da je iz njemačke podmornice iz Drugoga svjetskoga rata. I, dakako, 1400 predmeta koje trebam riješiti uza sve spomenute moralne i formalne standarde za koje me je Republika Hrvatska izabrala za suca. Kupio sam računalo za 600 kuna. Rabljeno, reparirano s jamstvom. Ima Word, Excel, uza svu pertinenciju operativnog sustava Win98SE (Predvodnica WinXP). Ima i »solitaire« za intelektualni trening. Printer »Epson«, nov novcat, u boji za 350 kuna s tintnim patronama od 29 kuna. Spreman da odlučuje o 1400 ljudskih sudbina na godinu.
Uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputa o pravnom lijeku.
Uvod: »Copy-paste«, s izmjenama nadnevaka donošenja odluke i podacima o optužnici (tužitelju) – gotovo za 30 sekundi. To radi moja suradnica, sudska zapisničarka.
Dispozitiv: Datoteka riješenih istovjetno kvalificiranih činjenićnih opisa – »Copy-paste« – s izmjenama bitnih elemenata; gotovo za nekoliko minuta.
Uputa o pravnom lijeku: »Copy-paste« – gotovo za pet sekundi. I to radi sudska zapisničarka.
Obrazloženje: »Copy-paste«. Nema! Gdje je? Nije moguće da u globalnoj informatizaciji svi ljudi ne čine ista kažnjiva djela, u isto vrijeme, na istom mjestu, na isti način, uz sve istovjetne subjektivne okolnosti i da imaju isto ime i prezime. A olakotne i otegotne okolnosti? Valjda je i to računalo
uzelo u obzir? Nema!
Kako ću ispuniti kriterije za ocjenu moje uspješnosti kao suca (broj riješenihpredmeta), kada moram potrošiti vrijeme misleći na Ustav, zakon, ljude, uz osjećaj odgovornosti i prisegu koju sam dao? Ili ja ili zakon, okrivljenik i njegova obitelj, pitanje je sad. Vrijeme prolazi, novi predmeti dolaze, a ja »trošim vrijeme« na razmišljanje i analizu bitnih elemenata kažnjivog djela i o tome je li okrivljenik postupao s namjerom ili s nemarnošću. Odjedanput stiže spasonosno rješenje. Došli novi kompjutori. Imaju DVD, Media player, mogu se filmovi gledati i glazba slušati u MP3 formatu.
Laserski printeri u crno-bijeloj tehnici od kojih ne vidiš ni suca ni zapisničara. LCD (TFT) monitor da štiti oči sudskih zapisničara. Idem u »explorer« C: diska, kad ni tamo nema obrazloženja jednog od 1400 predmeta za koje sam zadužen!
Kakvo je to osuvremenjivanje hrvatskog pravosuđa, pomislih. Idem ja na Internet, preko ugrađenog modema. Kabel između računala i telefonske utičnice (pet kuna), konfiguriram »dial-up« i eto mene
na sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To je to! »Ne možeeeee«, veli predsjednik! »Znaš da nemamo novca ni za dospjele raèune za poštarinu.« Uzimam olovku, čitam stručnu literaturu i pišem nacrt sudske presude na papiru, a moja suradnica prepiše u Bill Gatesovu
Wordu presudu. Lijepo izgleda i lijepo za čitanje. čitam i ponosan sam na presudu. »Gubiš vrijeme, podbacio si ovaj mjeseci, niti zadovoljio okvirne kriterije za ocjenu uspješnosti suca, malo si predmeta riješio.«
Copy-paste, copy-paste .............
Dolazim predvečer umoran iz udaljenog radnog mjesta u Zagreb. Na Glavnom kolodvoru silazim
iz vlaka, a u vlak istodobno ulazi sudac koji ide kući u isto mjesto u kojem ja radim. Država plaća 20.000 kuna za troškove našeg prijevoza na godinu. Ili dvadeset »Copy-paste« računala na godinu.
Za nekoliko godina stječem pravo na prijevremenu mirovinu. Vremenski se poklapa s predviđenim članstvom Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Rješenje o mirovini bit će ispisano na najsuvremenijem računalu »copy-paste« metodom.
PS. Članak je napisan 2005 godine, i objavljen u "Vjesniku".
srijeda, prosinac 16, 2009
Materijalni propis na koji se pozivate kad želite ostvariti neko svoje pravo, ima točno toliko vrijednost koliko postupovni propisi omogućuju njegovu primjenu. Pet do deset godina trajanja radnog spora na sudu, koji u konačnici donosi pravomoćnu presudu o vašem vraćanju na rad, nikako ne može u cijelosti sanirati povredu zakonom i ustavom zajamčenih prava. Vremenski dugotrajan spor mogu voditi samo oni, koji imaju materijalnu osnovicu a kojoj osnov nije radni odnos. A takvi su rijetki. Isto zato ohrabruje poslodavca da ponovi svoje nezakonite postupke prema drugim radnicima. Što ako je poslodavac Država i ako postupa nezakonito prema svom «radniku», u konkretnom slučaju sucu? U članku «Anatomija jednog morala» opisao sam postupak Države kao poslodavca. Podnesak Ustavnom sudu Republike Hrvatske kao privitak ovom članku govori kako čimbenik «vrijeme» iste ustavne odredbe čini nejednako vrijednim.
U predmetu U-III-443/09 Ustavni sud RH za manje od 3 mjeseca riješio je ustavnu tužbu, a u roku od 6 (šest) sati (počam od pismenog otpravka presude Upravnog suda Republike Hrvatske koja se osporava), donio je privremenu odluku.
U predmetu U-III-197/09 Ustavni sud Republike Hrvatske, još nije donio odluku, iako je proteklo gotovo godinu dana od podnošenja ustavne tužbe. Iz broja predmeta (197/09 i 443/09) vidljivo je da je ustavna tužba u predmetu U-III-197/09 podnijeta ranije.
Iste ustavne odredbe, ista ljudska prava i slobode.
A presudu donosi vrijeme.
__________________________________________________________________________________________
TONČI MAJICA
Broj predmeta: U-III/197/09
USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE
Zagreb, Varšavska 3
Podnositelj ustavne tužbe: Tonči Majica, Zagreb
Protiv: Presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Zpa-18/2008-5 od 15. listopada 2008
PODNESAK
Radi zahtjeva za donošenje odluke
Temeljem članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio sam Ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, radi povrede Ustava Republike Hrvatske Čl.14; Čl.19; Čl.26; Čl.44; Čl.122
Ustavnu tužbu podnio sam 15. siječnja 2009.
Ustavni sud Republike Hrvatske do danas nije donio odluku.
Budući da je predmet ustavne tužbe zaštita Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom zaštićenih temeljnih ljudskih prava i sloboda, molim da se odluka donese u razumnom roku od godinu dana od dana podnošenja. Budući da je Ustavni sud u nekim istovjetnim predmetima rješavao ustavne tužbe u zavidnom roku kao primjerice u predmetu U-III-443/09, u kojem predmetu je odluka donesena za manje od tri mjeseca, smatram da ne bih smio biti u različitom položaju ili diskriminirajućem položaju u odnosu na stranke u navedenom predmetu.
Istjekom razumnog roka od godinu dana, obratit ću se Europskom sudu za ljudska prava i o istome izvjestiti relevantne institucije Europske unije te države članice.
Temeljem navedenog predlaže se donijeti odluku u rubriciranom predmetu.
Podnositelj ustavne tužbe
TONČI MAJICA
U Zagrebu 16. prosinca 2009.
subota, prosinac 12, 2009
U-III/197/09
USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE
PODNOSITELJ TUŽBE: Tonči Majica, Zagreb
Temeljem članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnosim
USTAVNU TUŽBU
protiv presude Upravnog suda
Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5
od 15. listopada 2008.
Radi: Povrede Ustava Republike Hrvatske Čl.14; Čl.19; Čl.26; Čl.44; Čl.122
OBRAZLOŽENJE
I
Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5 od 15. listopada 2008. odbijen je zahtjev za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, protiv odluke Državnog sudbenog vijeća IS-6/03 od 8. svibnja 2008. godine, kojom podnositelj, sudac Prekršajnog suda u Sisku, nije trajno imenovan na sudačku dužnost, te mu sudačka dužnost prestaje s danom 1. lipnja 2008. godine.
DOKAZ:
Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5 od 15. listopada 2008.
Zahtjev za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina od 23. lipnja 2008.
Odluka DSV-a IS-6/03 od 8. svibnja 2008.
II
Citiranom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5
povrijeđene su odredbe Ustava Republike Hrvatske (Nn 41/2001 – pročišćeni tekst)
Čl. 14. (Svi su pred zakonom jednaki)
Čl. 19. (Pojedinački akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljena na zakonu)
Čl. 44. (Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javnu službu).
Čl. 117 (Sudovu sude na temelju Ustava i zakona.
Čl. 122.(Stalnost sudačke dužnosti)
Navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5 povrijeđene su i odredbe Zakona o sudovima (Čl. 77. i Čl. 77 – 88), Zakona o Državnom sudbenom vijeću (Čl. 16 – 19), Zakona o općem upravnom postupku (Čl. 7; 8; 135; 209. st.2. i Čl. 245. st.2.) i Zakona o upravnim sporovima (Čl. 39.)
III
Prema odredbi Čl. 77. Zakona o sudovima, predsjednik suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu, ispunjavanje sudačkih obveza suca i to:
- Da li je sudac donio broj odluka koje je trebao donijeti na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca (tzv. kvantiteta).
- Da li je sudac poštovao rokove za donašanje i izradu odluka (tzv. ažurnost)
- Da li je sudjelovao u stručnom usavršavanju
- Kakve su odluke donijete u žalbenom postupku (tzv. kvaliteta)
Prema članku 79. ZUS-a, Sudačko vijeće ocjenjuje suca, pored ostalog, kada se na sudačku dužnost imenuje trajno i to u skladu s kriterijima iz članka 77. Zakona.
Ocjena sudačkog vijeća prema članku 82. st.2 može biti:
- Iznadprosječno obnaša sudačku dužnost,
- Uspješno obnaša sudačku dužnost
- Zadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost
- Nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost
Dakle, iz navedenog proizlazi da se ocjena sudačkog vijeća donosi na temelju utvrđenja predsjednika suda o ispunjavanju sudačke obveze (Čl. 77.) te ocjene samog Sudačkog vijeća (Čl. 80.)
Podnositelja je Sudačko vijeće ocijenilo ocjenom „uspješno obnaša sudačku dužnost“, što je relevantno za trajno imenovanje na sudačku dužnost.
Međutim, DSV je usprkos ocjenu Sudačkog vijeća, utvrdilo da podnositelj zahtjeva s obzirom na ocjenu predsjednika Suda odnosno navodno „loše brojčane pokazatelje“ (tzv. kvantiteta) nije ispunio uvjete za trajno imenovanje.
Pri tome je vidljivo da DSV svoju diskrecionu odluku temelji samo na ocjeni predsjednika Suda, odnosno samo na jedan od uvjeta za utvrđivanje obnašanja sudačke obveze, tj. na brojčanim pokazateljima (Čl. 77. st. 1. t. 1. Zakona o sudovima), a bilo je dužno uzeti u obzir kumulativno sve relevantne odredbe za ocjenjivanje, odnosno i ocjenu Sudačkog vijeća.
Radi navedenog, odluka DSV-a, nije utemeljena na relevantnim odredbama ni Zakona o sudovima ni Zakona o DSV-u, pa Upravni sud Republike Hrvatske nije mogao tako manjkavu odluku DSV-a ocjeniti zakonitom.
IV
Podnositelj je u svom zahtjevu za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina (Čl. 66. ZUS-a) decidirano naveo (a za svoje navode priložio dokaze) da ocjena predsjednika Suda nije točna niti istinita budući da:
1.) Ne postoje okvirna mjerila za rad sudaca prekršajnih sudova
2.) Brojčani pokazatelji (kvantiteta) ne odgovaraju stvarnim i istinitim podacima o broju riješenih predmeta podnositelja.
3.) Broj riješenih predmeta nije utvrđen prema broju stvarno provedenih radnih dana suca na poslu, već s obzirom na broj radnih dana u godini. Konkretno, sucu – podnositelju nisu uzeti u obzir dani opravdane odsutnosti (bolovanje) i godišnji odmor, za koje dane se sudac ne može zaduživati sa brojem riješenih predmeta, već se broj riješenih predmeta računa samo za vrijeme stvarno provedeno na radu.
Upravni sud Republike Hrvatske nije se o navedenim prigovorima podnositelja zahtjeva očitovao, te nije utvrdio stvarno činjenično stanje odlučno za donošenje ocjene o zakonitosti odluke DSV-a, i odlučno za zakonitost njegove presude.
Time je Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Čl. 7; Čl. 8; i Čl. 135.) prema kojima se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
Pored toga Upravni sud Republike Hrvatske nije valjano obrazložio svoju presudu, sukladno Čl. 209. st. 2. ZUP-a, aniti je vodio računa o odredbama članka 245. st. 2. ZUP-a.
Stoga Upravni sud Republike Hrvatske presudu broj Zpa-18/2008-5 od 15.listopada 2008. godine nije utemeljio na Zakonu, čime je povrijeđena odredba članka 19. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljena na zakonu.
V
Stajalište Upravnog szda Republike Hrvatske, da predsjednik Suda ima u postupku trajnog imenovanja sudaca, pa i u sudskom postupku položaj tzv. “zainteresirane osobe”, predstavlja također povredu zakona (ZUP-a), i to članka 49. koji propisuje da je stranka u postupku osoba na čiji zahtjev je pokrenut postupak ili protiv koje se postupak vodi, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
Upravni sud Republike Hrvatske nije obrazlžio zašto je predsjedniku Prekršajnog suda u Sisku priznao položaj stranke tj. zainteresirane osobe, odnosno koja su to njegova prava i pravni interesi za sudjelovanje u sudskom postupku.
Osim toga podnositelj je za navedenu “procesnu” činjenicu saznao tek primitkom presude, pa se o navedenom, kao i o navodima “zainteresiranog predsjednika Suda” nije mogao očitovati, čime je stavljen u neravnopravan položaj prema drugim sudionicima u postupku.
Time je povrijeđena odredba Čl. 14. st.2. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj su svi pred zakonom jednaki.
VI
Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženom u Odluci U-III/491/2000 od 6. lipnja 2000.:
“ Članak 26. Ustava jest razrada i primjena općeg načela jednakosti (stavka 1. čl. 14. Ustava) na područje sudske i druge pravne zaštite. Radi se o posebnom slučaju načela jednakosti koje svakome zajamčuje jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima, drugim državnim tijelima, tijelima koje imaju javne ovlasti. U svom materijalnopravnom smislu ovo će pravo biti povrijeđeno između ostalog, ako doneseni pravni akt u cjelini ili djelomično niti s jednog mogućeg gledišta nije pravno prihvatljiv, a posebice će to biti slučaj kada nije uzet u obzir očigledno mjerodavan propis ili je propis na grub način pogrešno shvaćen. U takvom se slučaju donesena odluka može ocijeniti arbitrarnom ili samovoljnom, te ona nedvojbeno značenje povrede ustavnog prava na jednakost”.
Slijedom izloženog u ovoj ustavnoj tužbi, nedvojbeno je da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno i ustavno jamstvo sudske kontrole zakonitostipojedinačnih upravnih akata iz članka 19. st. 2. Ustava, shvaćeno u najširem smislu. To jamstvo se ne iscrpljuje samo u pravu na pokretanje upravnog spora odnosno podnošenjem Zpa-a protiv odluke DSV-a, već sadržaj tog jamstva valja tumačiti na način da je nadležni Upravnu sud Republike Hrvatske u propisanom postupku dužan u punom smislu riječi odlučiti o zakonitosti tog akta.
VII
Imajući u vidu izloženo, kao i činjenicu da je ovakvom presudom podnositelju uskračeno pravo na rad (članak 44. Ustava RH), podnositelj podnosi ovu ustavnu tužbu i predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske istu uvaži, a presudu Upravnog suda Republike Hrvatske Zpa-18/2008-5 od 15. listopada 2008. poništi.
U Zagrebu 15. siječnja 2009. TONČI MAJICA
PRILOZI: Ovjerena preslika presude Upravnog suda Republike Hrvatske
Preslika omotnice kojom je dostavljena presuda
Sve u dva primjerka
četvrtak, prosinac 3, 2009
Zgrada suda u jednom gradu. Lijepa, moderna. Da se kojim slučajem nalazi
u sjevernom dijelu Zagreba, mogla bi se okvalificari kao „urbana vila“. Zgrada je vlasništvo privatne tvrtke „Institut građevinarstva Hrvatske“ (IGH) koji iznajmljuje zgradu dvjema sudovima odnosno Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Cijena najma adekvatna je vrijednosti poslovnog prostora.
Tu sam 5 godina radio kao sudac. Najljepšu sudnicu imao je predsjednik Suda.
Velika i zračna prostorija s balkonom. Još je jedino nedostajalo cvijeće na ogradi i čempresi, i nitko ne bi pomislio da se u zgradi odlučuje o ljudskim sudbinama.
Moja sudnica bila je mala, ali prikladna poslu kojeg sam obavljao. Imao sam lijepi pogled na pripadno parkiralište za stranke i posebno parkiralište namijenjeno za djelatnike suda i Policiju.
Odjednom u namjenski parkirališni prostor dolazi netipični kamionet.
„Tiruriru“, oglasi se truba.
„Kaj je ovo? Bofrost? Sladoled?, upitah suradnicu.
„Ma ne šefe. To su rješenja o zastari prekršajnog postupka iz Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske. Razvažaju ih kamionetima po Hrvatskoj“, odgovori mi suradnica.
Nisam još došao niti do parkirališta, a voditeljica sudske pisarnice uvalja mi „kontejner“ spisa. Otvaram jedan po jedan spis, a svi spisi jedno te isto. Rješenja o zastari prekršajnog postupka protiv okrivljenika, u obrazloženju sadržana u jednoj rečenici kojom se konstatira da je nastupila apsolutna zastara vođenja postupka, jer je od vremena počinjenja kažnjivog djela do donošenja rješenja proteklo više od 2 godine. Zastara je nastupila u vrijeme dok se spis nalazio pri Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.
Stotine tisuća rješenja o zastari vođenja postupka donijeto je od strane Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske tijekom 2005, 2006, i 2007 godine, te je dostavljeno prvostupnjevnim sudovima, na opisani način. Vrlo racionalno, kamionetima, furgonima, jer bi redovitom poštom bilo puno skuplje.
Rješenja su pisana na način da je zbog njih trebalo izmisliti računalo odnosno MS Office i funkciju „Copy – Paste“. Sva su rješenja ista osim broja spisa, podatka o tužitelju, okrivljeniku i nadnevcima. Dušu dalo za Bill Gatesa.
Nu, ne brzajte u zaključcima. Nisu krivi suci. Godine 2002. donijet je Zakon o prekršajima koji je upropastio prekršajno pravo u Republici Hrvatskoj. Uvedena je glavna rasprava i postupovne radnje u maniri Zakona o kaznenom postupku, pa su se tako postupci radi vožnje kroz primjerice crveno svjetlo vodili po istim pravilima kao kad se sudi za ubojstvo. Naravno da se tako vođeni postupci ne mogu okončati u 2 godine.
Šteta koja je nastala u Državnom proračunu kao posljedica Zakona iz 2002. poprima nevjerojatne razmjere. Dovoljno je pomnožiti primjerice jednu od najnižih novčanih kazni od 1.000 kuna (koja nije naplaćena zbog zastare) s 100.000 zastara u jednoj godini pa se dobije milijunski iznos. Pri tome treba dodati troškove rada procesnih subjekata i administracije (Inspekcija, Državno odvjetništvo, Policija, Sud itd).
Dana 1. siječnja 2008. stupio je na snagu novi Prekršajni zakon.
«Copy – Paste» funkcija ima i sestricu u funkciji «Drag and Drop».
Razlika je u tome što kod «Copy» osnova ostaje intacta, a kopija se prenosi na drugo odredište «Paste».
Kod «Drag and Drop» je drugčije. Osnova se prenosi na novo odredište.
Na primjer: «Copy» tuđi magisterij, «Paste» moj magisterij.
«Drag» tuđa tvornica, «Drop» moja tvornica.
Treba samo znati baratati funkcijama. Sve ostalo radi stroj.
Napisao sam sudsku presudu. Ista spada u kategoriju žurnih , te je potrebno u kratkom vremenu dostaviti strankama.
«Otpremi odmah sudsku odluku na poštu, kažem suradnici».
«Ne može, tek slijedeći tjedan», veli inače uvijek uviđavna suradnica.
«A zašto?
«Pa sad je Tjedan Crvenog križa».
???
«Potrebno je zalijepiti doplatnu marku od 1 kune, pa čekamo da prođe Tjedan».
«Onda bi po tome građani trebali ostati u pritvoru, dok ne prođe Tjedan Crvenog križa» ? našalih se.
«Pa snalazimo se».
Idem u sudske prostorije konzultirati se o nastalom problemu. Ulazim u pisarnicu, a u pisarnici kuha lončić za kavu. Iznad oblaka pare, poštanska omotnica.
«Bavite se filatelijom cure» ?
«Ma ne, skidamo doplatne marke s prispjele pošte, kako bi sudska rješenja
koja su žurna mogli otpremiti».
!!!
Odlazim u sudnicu predsjednika Suda i objasnim mu problem. Objasnim mu da je 1 kuna doplatne marke pribavljena na ovakvi način nedostojna neke institucije.
«Moramo štedjeti, nemamo novaca», veli predsjednik.
«Pa zar nekoliko kuna? A kako to da vi primate 1.000 kuna mjesečno s osnova naknade odvojenog života od obitelji, a stanujete 10 minuta od Suda».
Izraz lica sugovornika bio mi je jasan signal, da je najbolje odmah otići i
pričekati da prođe Tjedan Crvenog križa. Na izlazu me je podsjetio po ne znam koji put, da sam imenovan kao sudac na mandat od 5 godina.
Nisam izdržao. Opisani događaj u kontekstu opisa mobbinga koji je poprimao maštovite oblike, uputio sam Ministrici. Nikad nisam dobio odgovor. Ali počam od 2007. godine počele su se kupovati doplatne marke.
«Drag» marka od 1 kune, «Drop» marka od 1 kune.
«Povuci i ispusti», rekli bi u hrvatskoj inačici «Windowsa».
Računalni programi i funkcije, samo su praktični izrazi mašte čovjeka. Oni su zapravo fotografija njegovog stvoritelja. Čovjeka, sa svim svojim genijem i manama.
Sudski savjetnici nikada nisu spominjani u medijima kada se raspravlja o sudbenoj vlasti.
To je zato što rade samozatajno, obično u nekoj lošijoj prostoriji suda daleko od očiju javnosti, a njihova imena spominju se tek kod javne objave rezultata natječaja za nekog suca. Zajedničko im je da stječu iskustvo, da rade puno, a sve to u ostvarenju cilja da jednog dana postanu suci. Ministarstvo voli sudske savjetnike. Čim se malo izvješte, rade posao kao i suci, a sve to za 50% manju plaću od suca u istom sudu. Isplati se Proračunu.
Podnose to, jer približava se dan kad će biti objavljen natječaj za suca u tom ili drugom sudu, a to znači ostvarenje sna. Neki znaju da će postati suci, drugi ne znaju. Uzdaju se da će njihove osobne kvalitete biti nagrađene povjerenjem Države i imenovanjem za suca.
U sudu u kojem sam bio, radio je i sudski savjetnik. Bio sam mu «mentor». Marljiva, pametna i časna osoba. Oženjen, otac dvoje djece. 4.500 kuna mjesečno bila je cijena njegovog višegodišnjeg rada na formalnim poslovima sudskog savjetnika, a u naravi obavljao je poslove suca.
U jednom trenutku raspisuje se natječaj za suca u obližnjem mjestu. Objavljen u Narodnim novinama.
«Javi se», rekoh mu.
«Nemam nikakve veze», kaže savjetnik.
«I ne treba ti. Sjajno radiš, a ne misliš valjda da bi jednog dana kao sudac mogao rješavati predmete iz područja korupcije, uz opterećenje da si primljen preko veze», kao hrabrim ja kolegu.
Javio se na natječaj.
Državno sudbeno vijeće nije ga imenovalo za suca.
«Ništa zato, tek si počeo, bit će prigode», tješio sam ga.
Drugi dan pokazao mi je podatke o sucu koji je umjesto njega imenovan. Uopće nema uvjete za imenovanje. Imenovanom sucu nedostaje gotovo pola godine staža, kao jedan od kumulativnih uvjeta za imenovanje.
Podnio je «Zahtjev za zaštitu ustavom povrijeđenog prava Upravnom sudu Republike Hrvatske» i o istom izvjestio Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.
Dok je još postupak pred Upravnim sudom bio u tijeku, suca koji to po Zakonu o sudovima nije mogao biti, Ministrica imenuje za predsjednika Suda.
Sudac, ujedno i predsjednik Suda počeo je raditi, odnosno suditi građanima. Po Ustavu i zakonu, kako to i prisega nalaže.
Nedugo potom u hvalevrijednom vremenu Upravni sud Republike Hrvatske donosi odluku kojom se poništava odluka DSV-a o imenovanju suca. Obrazloženje odluke Upravnog suda Republike predstavlja školski primjer i abecedu kada se radi o pravnom pitanju natječaja.
Nije nezakonit natječaj, kaže Upravni sud Republike Hrvatske, već je nezakonita odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju za suca osobe koja nema za to zakonske uvjete. Stoga će DSV temeljem postojećeg i zakonitog natječaja od postojećih kandidata imenovati suca na zakoniti način.
«Stari, ulaziš u hrvatsko pravosuđe na velika vrata. Uspio si na Upravnom sudu RH, ukazao si na nezakonitosti, odluka Upravnog suda RH koju si ti inicirao gotovo je antologijska».
Veselio se i sudski savjetnik.
Tako je u jednom trenutku Sud opet ostao bez suca. Čeka se nova odluka DSV-a temeljem postojećeg natječaja. Sudbena vlast snalazi se na sve moguće načine. Suci iz drugog suda putuju u taj obližnji Sud i spašavaju stvar. Sude, pišu, nose spise tog suda kući, a sve da se održi sud u svom djelovanju.
Vrijeme prolazi, a DSV još ne donaša odluku.
Tada u Narodnim novinama osvane odluka Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
Poništava se natječaj!
Kako? Zašto? Pa natječaj je i raspisan zato što nedostaje sudac. Možda je razlog namjera spajanja tog suda s obližnjim sudom u svrhu racionalizacije mreže sudova, pa ne treba naravno ni sudac?
Mjeseci prolaze, a nakon nekih 6 mjeseci u Narodnim novinama - natječaj za suca.
«Copy – Paste» prvobitnog natječaja kojeg je poništila Ministrica. Za isti Sud čije imenovanje za suca je poništio Upravni sud Republike Hrvatske.
DSV povodom ovog ponovljenog natječaja za suca imenuje istu osobu čiji raniji izbor je poništio Upravni sud Republike Hrvatske.
Ali ovaj put je građanin postao sudac na zakoniti način.
Novi je natječaj Ministarstvo pravosuđa raspisalo baš u vrijeme kada je imenovani sudac
stekao uvjete za imenovanje.
«Odlazim. Ogadilo mi se», kaže mi sudski savjetnik.
«Ostani barem u Hrvatskoj», rekoh mu.
Nakon nekoliko dana dao je otkaz.
Za hrvatsko pravosuđe zauvijek je izgubljen jedan čestit sudac.
Uvod:
Razmišljao sam da li da ovaj članak označim kao «Copy – Paste» sudac, ili kao komentar na aktuelni dnevnik o sigurnosti u prometu. Ima elemente i jednog i drugog. Objavljujem ga kao samostalni članak pod navedenim imenom, što je pomirbeno. Ako ćete se zabaviti čitajući, onda sam uspio. Ono što je manje zabavno jest da je događaj istinit.
I
Ne možete kao sudac cijeli radni dan gledati u spise. Bijeg od stvarnosti najčešće je pogled na suradnicu ili kroz prozor u vanjski svijet. Lijepi pogled na parkiralište na kojem se uvijek nešto dešava. Po autu koji se parkira mogu knjigu napisati o njegovom vlasniku. Toliko sam se u 5 godina izvještio.
Prilazi crni SUV i pored bezbroj slobodnih mjesta parkira se na sredini tako
da nitko drugi ne može manevrirati. Auto je stao, a naplatci se još vrte. «Ćudo», rekao bi Ćiro.Barem 100.000 €. Iz auta izlazi suvozačica u čizmama preko koljena, a minica do pupka. Barem 50.000 €. Otvaraju se vrata vozača, a okoliš iz autoradija zapljusne zvuk neidentificirane pevaljke s anegdotalnim riječima:
«Suzama sam lepio tapete,
Ona o´šla, uzela mi dete»
Konačno izlazi vozač i na sreću ubrzo zatvori vrata. Zatvorio je tako snažno da se ogromna krunica na unutarnjem retrovizoru od koje ne vidiš semafor zanjihala.
Vozač, čovjek – kocka. Glava s snažnim čeljustima, a frizura u ravnovjesju s horizontom. Vrat nema, spojen je s tijelom u jednu cjelinu. Na gornjoj ravnoj plohi glave – kocke, nalazile su se ReyBan naočale. Barem 500 €. Antracit odijelo i razdrljana ljubičasta svilena košulja. Barem 1.000 €. Zlatni križ oko vrata. Valjda da ga štiti od nečastivog. Vrijednost se zato ne može procijeniti.
Čovjek – kocka uputio se prema ulazu Suda. Taj sigurno ide na kat u Trgovački sud da registrira novu firmu pomislih. Okrenuh se, prionuvši svom poslu.
Nakon pola minute: «Kuc, kuc»
«Izvolite, naprijed»
Na vratima, čovjek – kocka.
«Vi vodite jedan moj slučaj, obrati mi se građanin».
Zamolim suradnicu da mi dade spis građanina okrivljenika, radi uvida u isti.
Predmet postupka – vožnja autom čija je registracija istekla, a kao posljedica trgovine vozilima putem punomoći umjesto ugovora kako bi se utajilo 5% poreza na promet.
«Da li želite da odmah zakažem glavnu raspravu» ?, upitah okrivljenika.
«Ne. Nego me skinite» !
«Molim»?
«Skinite me» !, veli građanin – kocka.
«Mjesto gdje se to radi, nalazi se nekoliko ulica dalje, a vi ste trenutno na Sudu», rekoh i zamolim okrivljenika da izađe.
«Ma ne, skinite me sa slučaja» !, naredi mi okrivljenik.
«A, kako da to napravim» ?
«Pa baci predmet u zastaru», naredi mi okrivljenik.
«Vaaaaaaaaan» !, otme mi se.
Pet minuta nakon što je izašao, ulazi u sudnicu predsjednik Suda. Crn u licu kao ugljen kaže mi: «Ovdje je, bio rad, red i mir dok ti nisi došao u ovaj Grad».
Očekivao sam da će me ponovno podsjetiti da sam izabran kao sudac na mandat od 5 godina, ali već je otišao.
U svibnju 2008. Državno sudbeno vijeće nije me ponovno imenovalo za suca.
Sada je «rad, red i mir» u njihovom Gradu.
Izraz kockasta glava uopće nije originalan. Talijani za takve likove kažu «teste quadrate» (kockaste glave), a od Francuza sam čuo i izraz «tete tomato» (glava paradajz). Označavaju isti pojam. Jednu određenu sociološku skupinu ljudi, koja vanjskim manifestacijama svog ponašanja nastoji kompenzirati intelektualnu insuficijenciju. U pravilu su to materijalna dobra, statusni simboli ili nekonvencionalni oblici ponašanja.
Prepoznajete sugrađane?
Od njih očekujete obzir u prometu ili na sudu?
Izabrao sam talijansku inačicu, umjesto francuske, jer na paradajz ne možeš staviti ReyBan naočale od 500€.